Život s one strane livade
Nije ovo prva takva priča. Dvoje ljudi, zasićeni bukom velegrada, spakiraju život u kofere i presele na selo. Ideja uvijek krene iz želje za povratkom prirodi, iz neke podsvjesne čežnje za mjestom gdje dani teku sporije, zvijezde sjaje sjajnije, a hrana ima bolji okus.
Upravo je tako krenula pustolovina Suzanne Probst i Yannica Schona, mladih fotografa koji su u Berlinu ganjali karijere i pokrenuli uspješan kulinarski blog (kraut-kopf.de), ali su nakon nekoliko godina počeli razmišljati o malom komadu zemlje gdje bi sami mogli uzgajati hranu. Kao ljubitelji kuhanja, Suzanne i Yannic su sve više pozornosti poklanjali namirnicama u svojim receptima, a kako je vrtlarenje postajalo sve popularnije, čak i među mladima njihove generacije, i oni su se ulovili kako sanjaju o vlastitom komadu zemlje. Igrom slučaja, jednog su se vikenda 2017. našli u malom selu Mecklenburg na sjeveroistoku Njemačke. Mjesto ih je toliko oduševilo da su mu se redovno vraćali i nakon nekoliko posjeta odlučili kupiti malo imanje na kraju sela. Puni ideja i planova, na imanje su preselili u veljači 2018. i počeli s transformacijom zapuštene zemlje u svijet po svojoj mjeri.
Na tom putu, metodom pokušaja i pogreške, isprobavajući savjete iz hrpe vrtlarskih priručnika prikupljenih kroz godine, ali i one iskusnih susjeda, nisu promijenili samo imanje, već su i sami prošli osobnu transformaciju. Sve to ove su godine pretočili u knjigu Beyond the Meadows, Portrait of a natural and biodiverse garden na čijim se stranicama krije divna priča o povratku i prepuštanju prirodi. „Iako tako djeluje, ova knjiga nije zamišljena kao priručnik,“ navode u uvodniku. „To je tek portret našeg vrta, osobni spomenar u kojem čitatelje vodimo na put kojim smo i sami prošli u proteklih nekoliko godina.“ Listajući ju, teško je ne poželjeti krenuti na isti put, odmaknuti se barem nakratko od intenzivne svakodnevice i prepustiti se drugom ritmu, znatiželji i učenju. No, čak i ako nismo u mogućnosti napraviti tako drastičan zaokret, ako je sve što imamo stotinjak kvadrata lijepe okućnice ili vrta iza vikendice, imamo dovoljno da stvorimo svoje utočište i oazu mira. Prvi korak može biti upravo ova knjiga i savjeti koje autori nesebično dijele s čitateljima. U nastavku izdvajam neke od lekcija i podsjetnika na bitno koje sam podcrtala u knjizi.
JESTIVE TRAJNICE SU NEPRAVEDNO PODCIJENJENE U POVRTNJACIMA
„Jedna od boljih odluka koje smo donijeli je dodavanje raznovrsnih jestivih trajnica poput začinskog bilja i jestivog cvijeća u naš povrtnjak,“ otkrivaju autori naglašavajući kako samodostatnost njihovog imanja ne bi bila moguća da uz povrće i voće nisu posadili i raznovrsno jestivo bilje. „Prvo jestivo cvijeće i začinsko bilje u vrt smo dodali kako bismo ga obogatili vizualno lijepim i kulinarski atraktivnim biljkama. Kasnije je taj pristup narastao u nešto puno više.“ Kod izbora biljaka vodili su se profesionalno odabranim kombinacijama za različite pozicije i namjene. Sunčane gredice uključuju mediteransko bilje i biljke za čaj, dok drugima dominiraju one koje ne vole previše sunca, a s obzirom na raznolikost, svaka sezona obiluje izborom posebnih okusa i mirisa. Bergamot, menta, ehinacea, lavanda, ružmarin, anis, razne vrste kadulja, majčina dušica, vlasac, zvjezdani i ljiljani tek su dio repertoara iz razreda jestivih trajnica koje su ovdje u prvom planu i koriste se u medicinske i kulinarske svrhe kroz cijelu godinu. Osim što prekrasno mirišu na gredicama, izvrsni su dodatak u kuhinji, a mnoge od ovih biljaka mogu se sušiti ili koristiti za pripremu eteričnih ulja, hidrolata i uvaraka. Samodostatnost u punom smislu riječi.
LIVADA JE UVIJEK BOLJA IDEJA OD TRAVNJAKA
Ne, livada i travnjak nisu isto i ne, ona prekrasna livada puna poljskog cvijeća kakve gdjekad viđamo uz autocestu ne može izrasti iz travnjaka kojeg jednostavno odlučimo ne kositi. Iznenađeni? Ništa čudno jer ovo je saznanje iznenadilo i Suzann i Yannica. „Na jednom dijelu imanja poželjeli smo pustiti prirodu da podivlja i zaraste u bujnu livadu,“ pišu u zasebnom poglavlju. „Naivno smo mislili kako će biti dovoljno neko vrijeme ne kositi naš travnjak, ali prevarili smo se jer travnjak čine vrste trava koje treba redovno kositi. Ubrzo smo naučili kako livada i travnjak nemaju puno zajedničkog.“ Njihov eksperiment nije završio kako su se nadali pa su umjesto romantične livade prošarane cvijećem dobili neugledno zarastao travnjak koji je podlegao prvom jačem vjetru. „Tada smo shvatili kako je livada puno ozbiljniji projekt kojem moramo pristupiti također ozbiljno ako želimo da uspije.“ Pomno odabrane vrste biljaka zasijavali su preko cijele površine travnjaka kako bi ga razbili i omogućili novim vrstama da preuzmu vodstvo pa tako pedeset posto površine njihove livade zauzimaju ivančice, livadna zečina, poljska prženica, rumenika, crvena djetelina, stolisnik, šumska krasuljica i druge vrste poljskog cvijeća. Osim što je izrazito povoljna za održavanje bioraznolikosti, livada ima i drugih prednosti. Potrebe za vodom i hranjivima na ovom staništu su minorne, a jako dobro podnosi duge i vruće ljetne dane. Jedino oko čega treba voditi više brige je košnja koju treba dobro tempirati. Redovna košnja uz uklanjanje otkosa pridonosi iscrpljivanju tla što, pomalo kontradiktorno, djeluje povoljno na rast i brojnost livadnog cvijeća. Dodatno, livadu je potrebno kositi postepeno, dio po dio, kako bi kukci i male životinje koje tamo obitavaju imale vremena preseliti se na sigurno prije košnje.
MALČIRANJE ČINI ČUDA ZA TLO I EKOSUSTAV
Za zemlju je iznimno važno da ne bude gola zbog čega se priroda svim silama trudi zadržati ju prekrivenom i uz iznimku pustinja, rijetka su prirodna staništa gdje ćemo zateći golo tlo. Biljke koje ju pokrivaju pružaju hlad, skrovište i hranu drugim organizmima, a tlo drže na mjestu sprečavajući eroziju uslijed naleta vode ili vjetra. No, u našim vrtovima, gdje prirodu, a posebno korove, volimo držati pod kontrolom, situacija je drugačija. U proljeće, kad povrće, cvijeće i ostale trajnice tek počinju rasti, naše su gredice poluprazne, a korovi uklonjeni pa gola zemlja vrišti izložena raznim vremenskim uvjetima. Zbog toga je u vrtovima ključno malčirati tlo i prekriti površinu zemlje prirodnom zaštitom. Kao malč mogu poslužiti svježe pokošena trava, suha slama, ukrasna kora ili nešto slično, jedino bitno je da se radi o prirodnom i razgradivom materijalu. Osim što će spriječiti eroziju tla i isušivanje na jakom suncu, velikodušan sloj malča hladi zemlju, zadržava vlagu i suzbija rast korova. A kako s vremenom propada i razgrađuje se, obogaćuje ju vrijednim hranjivima koja bi joj inače nedostajala. No, malčiranje nije bitno samo u vrućim mjesecima. Dapače, slažu se Suzann i Yannic, prekrivanje tla organskim materijalom još je važnije zimi, posebno u kontinentalnim krajevima. „Vrijedni organizmi u tlu se teško nose sa sirovim zimskim uvjetima kod nas na sjeveru,“ pojašnjavaju. „Za njih je malč poput tople deke koja ih zimi grije i čuva od smrzavanja, a isto vrijedi i za zemlju koja se prekrivena malčem sigurno neće smrznuti.“
PRIRODA NE POZNAJE POJAM ŠTETNIKA
Za razliku od nas ljudi – a poglavito vrtlara – priroda ne poznaje etikete poput ‘štetnika’ ili ‘korisnog organizma’. U prirodi su sva bića jednako važna za održavanje bioraznolikosti i stabilnosti eko sustava. Svaka vrsta, bio to miš, gusjenica, puž ili muha, u prirodi ima svoju ulogu i pravo na postojanje. Sve dok se ne upletemo mi, sa svojim kritičkim okom i novim pravilima, odlučni da iskorijenimo svakog tko ugrožava ljepotu našeg vrta ili prinos povrtnjaka. I dok će većina u toj borbi posegnuti za pesticidima i sličnim opcijama, Suzann i Yannic imaju odličnu alternativnu – metodu skretanja pozornosti i privlačenja predatora. „U prirodi svaka vrsta ima svog predatora, uključujući i one koje su u vrtovima nepoželjne“ pojašnjavaju. „Ako potaknemo bioraznolikost i u vrt privučemo različite vrste kukaca i malih životinja, oni će nam pomoći kontrolirati takozvane štetnike.“ S obzirom na veličinu svog posjeda, nije im bilo teško odvojiti dio prostora za eksperimentiranje. Na jednoj strani ostavili su hrpu suhih grana, koje su postale dom gljivama, mahovini i lišajevima, na drugoj nasumično naslagali kamenjar koji zadržava toplinu kroz dan, na trećoj ostavili par kvadrata nepokošenog korova – naizgled zapostavljeni nered, a zapravo staništa idealna za raznovrsne kukce i životinje, koji tu traže sklonište i hranu. Bubamare, muhe lebdjelice i zlatooke s jedne, te žabe, šišmiši i ježevi s druge strane, samo su neki od poželjnih podstanara koje su takvim pristupom privukli u vrt i time smanjili najezdu štetnika na svojim gredicama. Uz puno manje truda i negativnog utjecaja na prirodnu ravnotežu.
CVIJEĆE ZASLUŽUJE VIŠE MJESTA
U usporedbi s radno intenzivnim povrtnjakom, cvjetnjak od vrtlara iziskuje puno manje redovnog angažmana. Jer jedino što cvijeću nakon sadnje zaista treba su sunčana pozicija i povremeno zalijevanje u najsušem dijelu godine. No, to nije jedina prednost uzgoja cvijeća. Mnoge cvjetnice poput maka, verbene bonariensis ili ehinacee, same će se zasijati i time nam uštediti nešto vremena na proljeće kad počnemo planirati novu sezonu. Posebno zahvalno za uzgoj je jednogodišnje cvijeće poput cinija, uresnica, rudbekija ili nevena i to zbog svoje upornosti. Svaki put kad ih ubereš, slažući šarolik buket za vazu, one se vrate još brojnije i odlučnije da uspiju. Te jednogodišnje biljke imaju samo jednu godinu da stasaju, rascvjetaju se i prospu svoje sjeme za slijedeću sezonu, pa će učiniti sve što je u njihovoj moći da u tome uspiju. Kad ih uberemo, vraćamo ih na početak tog jednogodišnjeg puta koji su spremne ponavljati sve dok ne uspiju. Zbog toga cvijeće itekako zaslužuje više mjesta u vrtovima i okućnicama. Suzann i Yannic u tom su kontekstu otišli malo dalje, izdvojivši za razno cvijeće čak devedeset kvadrata. „Na tolikoj površini uzgojimo puno više nego što naše vaze mogu podnijeti pa dosta cvijeća poklonimo susjedima i prijateljima,“ pojašnjavaju. „Posebno veseli što je naše cvijeće magnet za raznovrsne oprašivače, leptire i ostale kukce koji u vrtu imaju svoju ulogu.“
Tekst: Maja Karnik
Fotografije: Suzann Probst i Yannic Schon
Objavljeno u broju 01, jesen 2024.