Drugi Vert vikend: mali rituali za život u skladu s prirodom
Postoje vikendi za koje nam treba poseban povod, plan ili razlog da nekamo otputujemo. A postoje i oni drugi, možda još potrebniji, koji nas jednostavno podsjete koliko nam malo treba da promijenimo ritam. Izaći van, udahnuti malo dublje, okupati se dok još možemo, provesti poslijepodne među biljkama, pomaknuti tijelo, dobro jesti i na neko vrijeme zaboraviti na raspored.
Upravo je s tom idejom nastalo drugo izdanje Vert vikenda.
Nakon prvog druženja poželjeli smo se vratiti u Molum Hotel & Residences u Sv. Filipu i Jakovu i ponovno okupiti ljude s kojima dijelimo slične vrijednosti. Ovoga puta nije nam trebao poseban povod. Vert vikend zamišljamo kao format kroz koji želimo pokazati kako i sami volimo provoditi vrijeme te predstaviti rad ljudi koji nas inspiriraju kroz radionice i iskustva koja na različite načine pozivaju na život u zelenom.
A kraj ljeta odabrali smo kao savršen trenutak za to.
Usporiti da bismo stigli
Već nas je dolazak u Molum prebacio u neki drugi ritam. Dočekao nas je Vert-i-go, naš mocktail dobrodošlice, a zatim ugodan ambijent soba, zelenilo i pogled prema moru. Uz plažu koja se nalazi odmah ispod hotelskog naselja i pažljivu uslugu domaćina, nije nam trebalo dugo da svakodnevicu ostavimo iza sebe.
U tom je tonu započelo i prvo iskustvo vikenda. Meet Your Future Self, radionica pod vodstvom Nike Stanko, spojila je hodajuću meditaciju, yoga flow, vođenu vizualizaciju i aromaterapiju. Krenuli smo polako, osvještavajući dah, pokret i prostor oko sebe, a zatim se kroz vođenu vizualizaciju preselili godinu dana unaprijed i susreli svoju buduću verziju. Kako se osjeća, kako živi, što joj je važno i što je putem odlučila ostaviti iza sebe?
Uz tu kontemplaciju, radionicu smo završili Shavasanom, pod otvorenim nebom i okruženi zelenilom. Bio je to jednostavan, ali efektan spoj pokreta, prirode i introspekcije koji nas je lijepo uveo u ostatak vikenda.
Sačuvati komadić ljeta
Ako nas je prva radionica usmjerila prema onome što tek dolazi, druga nas je podsjetila da prije toga vrijedi sačuvati nešto od onoga što upravo prolazi.
Floristica Nina Blaće za Vert vikend osmislila je radionicu Lost in Perennials, inspiriranu trenutkom u kojem vrt polako prelazi iz ljeta u jesen. Ljetnice daju posljednje cvjetove, vrtlari spremaju plodove i sjeme za iduću sezonu, a cvijeće i trave suše se kako bi dio toplijih mjeseci ostao s nama i kada dane ponovno počnemo provoditi u zatvorenom.
Nina je sa sobom donijela upravo takve male fragmente kraja ljeta, cvijeće i trave koje je prikupila u svom vrtu i prirodi. Od njih smo, polako i bez žurbe, pleli vijence.
Rad rukama ima neobičnu sposobnost utišati sve drugo. Biranje vlati, slaganje boja i tekstura i ponavljanje jednostavnog pokreta pretvorili su radionicu u gotovo meditativan ritual. Svaki je vijenac na kraju izgledao drugačije, a svatko je sa sobom ponio mali komad ljeta koji će trajati nešto duže od same sezone.
Između radionica nismo pokušavali ispuniti baš svaki trenutak. Upravo suprotno. Kupali smo se u bazenu i moru, pili odličnu kavu i uzimali zdrave snackove iz Molumova Moka specialty coffee bara, razgovarali i uživali u činjenici da se do plaže stiže u nekoliko koraka. Neki su se odvažili i na trčanje uz more!
Jer i to je dio ideje Vert vikenda: ne osmisliti još jedan pretrpan raspored, nego ostaviti dovoljno praznog prostora da mjesto na kojem se nalazimo zaista doživimo.
Prvi smo dan zato završili upravo onako kako smo ga i proveli, vani. Uz večeru restorana Maisa, za stolom na otvorenom, uz svježi morski zrak i onu vrstu opuštene atmosfere zbog koje večera potraje malo duže nego što ste planirali.
Još samo jedno kupanje
Posljednji dan nije tražio radionicu. Sunce je napravilo dobar plan umjesto nas.
Ukrcali smo se na brod i krenuli prema moru, u plovidbu oko otoka Vrgade, ali ovoga puta nismo tražili samo mjesto za posljednje ljetno kupanje. Imali smo malu misiju: pronaći dupine koji žive u ovom dijelu Jadrana.
Željeli smo ih vidjeti upravo ondje gdje pripadaju, u njihovom prirodnom okruženju, bez približavanja i ometanja njihove igre. I imali smo sreće. Nakon otprilike sat vremena plovidbe pojavili su se pred nama.
Nekoliko trenutaka gledanja dupina s primjerene udaljenosti bilo je dovoljno da se na brodu dogodi ona rijetka tišina u kojoj svi gledaju u istom smjeru i nitko zapravo ne želi biti nigdje drugdje.
A onda smo napravili jedino što nam je još preostalo za pravi oproštaj od ljeta: skočili u more.
Kristalno čisto, još uvijek dovoljno toplo za dugo plivanje, ronjenje i ono poznato peckanje soli na koži. Bio je to možda najjednostavniji, ali i najtočniji završetak vikenda posvećenog svemu onome na što nas u Vertu priroda iznova podsjeća: da izađemo van, obratimo pažnju na ono što se oko nas mijenja i povremeno svoj ritam prilagodimo njezinom, umjesto da uvijek pokušavamo obrnuto.
Drugi Vert vikend nije imao poseban povod. I možda je upravo u tome bila njegova poanta.
Ne treba nam uvijek razlog da provedemo dan na zraku, nešto napravimo vlastitim rukama, pomaknemo tijelo, dobro jedemo, plivamo ili jednostavno gledamo u more. Ponekad je dovoljno podsjetiti se koliko nam takvi dani znače.
Hvala našim domaćinima iz Molum Hotel & Residences što su nam ponovno otvorili vrata mjesta na kojem sve ono što Vert zagovara dolazi sasvim prirodno.
A mi već razmišljamo kamo će nas odvesti sljedeći Vert vikend.
