Pčelin put do meda je dug, ali lakši uz dobrog pčelara
Suprotno amaterskim pretpostavkama, iskusni pčelari znaju kako se na pčelinjaku stvari ne događaju same od sebe. Pčele će se instinktivno truditi da obave svoj posao i naprave med, ali čovjek im mora pomoći.
Lijepo je imati svoje pčele, pomisliš pa odlučiš nabaviti dvije-tri košnice i postaviti ih na kraj vrta, u hlad stare višnje. Pozicija se čini sasvim dobra, podalje od kuće, a opet dovoljno blizu za redovne intervencije. Internet je pun informacija pa računaš da ćeš se lako snaći, samo da nabaviš zaštitno odijelo, dimilicu i ostali alat. Nakon prvih mjesec dana, sve ide prema planu. Povremeno pogledaš kroz prozor prema vrtu gdje se čuje sretno zujanje tvojih prvih pčela. Pratiš ih kako neprekidno izlaze i vraćaju se pune nektara, zamišljaš svoj med i ispuni te nenadano zadovoljstvo. Čini se jednostavno, zar ne? Ipak, kad se kreneš igrati pčelara, pretpostavljajući umjesto da se educiraš, izgledne su brojne pogreške i razočaranja. Iskusni pčelari o pčelama uče godinama, neprekidno se educiraju i međusobno dijele iskustva jer pčelarstvo nije igra. Zbog toga smo pozvali Zdenka Karnika, također iskusnog pčelara, da za Vert podijeli svoja iskustva i prokomentira uobičajene amaterske zablude o pčelarstvu.
Zabluda: Nabavit ću pčele i već sutra imati svoj med
Zdenko Karnik: Odmah na početku treba naglasiti kako se na pčelinjaku stvari ne događaju same od sebe. Pčele će se instinktivno truditi da obave svoj posao, ali čovjek im mora pomoći. Kad nabaviš košnice, ključno je odabrati dobru lokaciju. To treba biti mjesto zaštićeno od jakih vjetrova i treba biti u krugu medonosnog bilja ili drveća, ne dalje od pet kilometara koliko pčele u potrazi za nektarom mogu preletjeti. Dostupnost paše, odnosno medonosnog bilja poput livadnog cvijeća, voćki, bagrema, kestena ili lipe, je ključna jer ako nema paše, neće biti ni meda.
Osim paše, potrebno je jako društvo, odnosno zdrava košnica s dovoljnim brojem pčela. Pčele se razvijaju u proljeće, kad nakon zime krenu povećavati svoj broj. U jednoj košnici može biti maksimalno 50-60 tisuća pčela. Takvo jako društvo može donijeti puno meda. Ako je društvo slabo, neće biti meda jer ga nema tko donijeti. Da pojasnim, pčele se dijele na kućne pčele i sabiračice. Mlade pčele koje se tek izlegu imaju zadatke u ‘kući’ odnosno košnici – brinu o novom leglu, brinu o čistoći košnice, stražare na ulazu, ventiliraju košnicu, primaju nektar koji donose pčele sabiračice i smještaju ga u košnici. Kad one pređu u drugu fazu i postanu sabiračice, kreću van, a pčele iz novog legla preuzimaju ulogu kućnih pčela i taj krug se stalno vrti. Životni vijek pčele je dvadeset i šest dana pa je taj proces jako važan jer ako nema zamjene uloga i novih pčela, društvo će nestati.
Dakle, ako je društvo brojno i u blizini ima dobar pašni teritorij, bit će puno meda. No, količina meda ovisi o mnogim vanjskim utjecajima. Ako se poklope krivi uvjeti poput vjetra ili kiše u vrijeme cvatnje, nektar će se osušiti, otpuhati ili isprati u slučaju kiše i meda neće biti.
Zabluda: Nabavit ću pčele i u praksi isprobati je li to za mene
ZK: Onaj tko se želi baviti pčelarstvom, trebao bi početi s manjim brojem košnica da shvati što su pčele i što one zapravo rade. Najbolje je nabaviti dvije do tri košnice i povezati se s iskusnim pčelarom koji će te uvesti u tajne pčelarstva i davati ti savjete kako bi izbjegao kritične greške. Početnici zbog manjka iskustva i znanja mogu nehotice napraviti greške zbog kojih će im stradati pčele ili čak cijela društva. Pčele su inače u posljednje vrijeme ovisne o čovjeku zbog raznih bolesti. One danas u prirodi bez čovjeka ne bi mogle opstati, uz iznimku solitarnih pčela (pčele koje žive same, za razliku od medonosne pčele ili bumbara koji žive u zajednicama). Čovjek im mora dati tretmane i lijekove jer se bez toga ne mogu izboriti s nametnicima. Danas ima dosta bolesti, počevši od varoe – to je zapravo krpelj – jedan od najvećih neprijatelja pčela. Tu su i bolesti koje su uzrokovane gljivicama poput kamenog legla, krečnog legla i sličnih. Ove bolesti napadaju mlade ličinke koje se okamene unutar sača i ne izlegnu se što u konačnici rezultira time da i društvo nestaje. Čim uočiš bolest, treba odmah reagirati kako bi se spriječila katastrofa.
Sa pčelama ima dosta posla i ako želiš vidjeti hoće li ti se to svidjeti, bolje krenuti s mentorom, starijim pčelarom na njegovom pčelinjaku gdje možeš iz prve ruke vidjeti što sve to znači. Jer pčelarstvo je kao posao. Ima raspored, pravila, redovne aktivnosti i tako dalje. Svi misle kako će kupiti pčele, a one će odraditi sav posao i evo meda. To je fizički posao. Od pripreme okvira i stavljanja satnih osnova, do pripreme i dezinficiranja košnice. Treba ih redovno obilaziti, pratiti razvoj, reagirati ako nešto nije kako treba. Barem jednom tjedno treba obići pčele u pčelinjaku. Neki se iznenade kad shvate da pčelarstvo nije baš tako jednostavno kako su mislili. Kad se med vrca, moraš odnijeti okvire iz košnice negdje gdje imaš vrcaljku, vrcati, vratiti sve natrag na pčelinjak, natočiti u teglice. Staro sače koje je u košnici par godina i iznijelo je tri-četiri generacije pčela, treba zamijeniti. To se sače topi za vosak koji ponovo prerađuješ u satne osnove, a okvire trebaš iskuhati u dezinfekcijskoj otopini da bi uništio bolesti i nametnike i onda može opet ići u košnicu. Oko pčela stalno ima posla.
Zabluda: Nabavit ću pčele i prilagoditi ih svom rasporedu
ZK: Bez obzira na naše obaveze i planove, posao na pčelinjaku ima svoj tijek i ne može čekati da pčelar nađe vremena. Pčele imaju svoj raspored i točno se zna što kada treba obaviti. Ako pčelar nije na vrijeme obavio sve što treba, mogući su problemi koje kasnije više ne može spriječiti. Za ilustraciju mogu spomenuti rojenje košnice. Ono se događa kad pčele osjete da je njihova matica stara pa je instinktivno krenu mijenjati. Kad košnica uđe u taj rojevni nagon, a pčelar to nije na vrijeme uočio i spriječio, ona će se izrojiti, pola društva će napustiti košnicu sa starom maticom i u toj godini neće biti meda. Mogućnost rojenja se primijeti po ponašanju pčela jer one na saču počnu pripremati matičnjake, odnosno male čašice gdje će rasti buduća matica. Pčele na ovaj način osiguravaju stvaranje nove matice i produljuju vrstu. Dakle, jednom kad pčele pripreme matičnjake, roj se više ne može spriječiti. Čak i ako ih pčelar uništi, one će napraviti nove. Zbog toga pčelar kad primijeti da pčele pripremaju te male čašice, treba reagirati i sam razdvojiti društvo. Staru maticu maknuti s dijelom društva u novu košnicu, a pčele koje ostanu u košnici će odgojiti novu maticu.
Nadalje, ujesen je bitno potaknuti pčele da nastave lijegati ličinke i time ojačaju društvo za iduću sezonu. To se radi tako da pčele prihranjujemo kad u prirodi više ništa ne cvate zbog čega one misle da imaju pašu pa nose dodatne ličinke i to su takozvane zimske pčele koje žive dulje od radilica jer čekaju proljeće. Kad dođe proljeće i matica krene nositi jaja, te zimske pčele odgajaju prvu generaciju novih pčela i onda kreću u skupljanje nektara. Bitno je da ih ima puno i da su jake. Ako pčelar ujesen to ne odradi, iduća sezona će mu biti slabija što se tiče prinosa.
Zabluda: Nabavit ću pčele i one će biti tu zauvijek
ZK: Ako se pčelar bavi pčelama, brine o njima, prati ih i na vrijeme reagira kad je potrebno, moguće je imati pčele na dugi rok. Tu mislim na takozvanu staru pčelarsku praksu. Ukratko, treba paziti na rojenje, bolesti, grabež i slične probleme. Grabež, odnosno krađa, se događa kad pčele osjete da je druga košnica u blizini slabija pa krenu u krađu njihovog meda, znajući da ih slabo društvo ne može spriječiti. Grabež se najčešće događa kad u prirodi nema paše, a pčele trebaju hranu za očuvanje društva. Grabež je jako opasna pojava i može se dogoditi na samom pčelinjaku. To se može spriječiti tako da svoja društva pratiš i pobrineš se da su jaka. Slabije društvo se prepoznaje po broju pčela posebno na ulazu u košnicu. Na ulazu jake košnice je gužva dok je kod slabog društva ‘promet’ puno slabiji i tu i tamo uđe koja pčela. Može im se pomoći tako da se suzi leto košnice, odnosno ulaz pa njime može proći samo jedna pčela, a ne puno njih istovremeno. S tako uskim ulazom, slabije društvo ima šansu obraniti ulaz u svoju košnicu jer nema prostora da ih istovremeno napadne puno stranih pčela. Kako bi se društvo održalo jakim, pčelar mora mijenjati maticu svake dvije godine jer u protivnom će brojnost društva opadati s obzirom da stare matice nose manje jaja.
Dodatno, ako želimo osigurati preživljavanje društva, kod pripreme pčela za prezimljavanje u košnici treba ostaviti barem petnaest kilograma meda jer one i u zimskom periodu trebaju hranu iako hiberniraju. Ako je zima duga, treba im više hrane. Med koji preko zime ostavljamo u košnici je takozvana medna kapa koja pčele ujedno štiti od hladnoće.
Zabluda: Nabavit ću pčele i puno zaraditi od prodaje meda
ZK: Zavedeni jednostavnom matematikom, mnogi se olako navuku na ideju kako je pčelarstvo dobar biznis. No, tko u to krene množeći kilograme i eure, brzo se razočara i odustane. Od pčelarstva se može živjeti ako osim meda pčelar prodaje vosak, propolis, peludna zrnca, matičnu mliječ, matice ili cijela društva, odnosno košnice. Međutim, iza svega toga stoji strpljiv i predan rad, dvije dobre pa nakon njih dvije loše sezone, borba s konkurencijom i sve ostalo s čime se inače bori svaki poduzetnik ili poljoprivrednik. Novac nije dobar razlog za bavljenje pčelama jer tu nema brze i lake zarade. Previše je vanjskih faktora o kojima ovisi uspjeh sezone. U pčelarstvu ništa nije zagarantirano. Ima odličnih i jako loših godina. Kad se time baviš na dulji rok, možeš biti u plusu, ali nema garancije.
Svaka godina je drugačija, vremenski uvjeti i klima se mijenjaju i ono što primjećujemo u zadnjih par godina je da se paše stišću u sve kraći period. Prije su pčele i pčelari imali više vremena prikupiti med. Danas drveće i voćke cvatu sve ranije – bagrem je ove sezone uranio mjesec dana, lipa i kesten su isto krenuli prije nego je prvo drveće završilo s cvatnjom. Sve se to stisnulo u dva umjesto u tri ili četiri mjeseca i čini se kako je taj period svake godine sve kraći, a uzrok su klimatske promjene. Prerano zatopli do vrlo visokih temperatura koje potiču medonosno drveće i bilje da ranije procvjeta. Nekad je bagrem cvao tri tjedna, danas smo sretni ako to potraje desetak dana. Isto vrijedi i za kesten. Za nas pčelare to znači da imamo više posla u kratkom periodu. Ako u sezoni s lošim vremenskim uvjetima bagrem medi tek 3-4 dana, pčele fizički ne mogu donijeti istu količinu meda kao kad to traje deset dana. Zbog toga su seleći pčelari s kontejnerima u prednosti i mogu doskočiti lošim uvjetima jedne lokacije tako da pčele odvezu negdje drugdje, na područje gdje još uvijek ima paše. Bagrem, primjerice, u nizini cvate ranije nego na planini pa pčelar koji seli pčele može prvo loviti bagrem u nizini i skupiti više meda ako pčele kasnije preseli na višu nadmorsku visinu gdje bagrem tek počinje cvasti. Time je napravio dvije paše i sigurno skupio više meda, ali to zahtijeva veće ulaganje i puno više vremena. Kad imaš kamion ili kontejner koji voziš, možeš generalno produljiti sezonu i seliti pčele na razne lokacije. Kad si stacioniran, ovisiš o svom užem krugu i ako se tamo ne poklope povoljni vremenski uvjeti u pravom trenutku, možeš ostati bez meda pa moraš prihranjivati pčele šećernim sirupom da bi preživjele.
Tekst: Zdenko Karnik
Fotografije: Denis Butorac
Objavljeno u broju 01, jesen 2024.